Kišni je dan, ponoć je prošla. Napolje je hladno, a moja soba je ugodno topla i ja sam u nekakvom usporenom raspoloženju. I našao sam idealan saundtrek za ovo stanje. ESG. Sve ovde je jednostavno, ritam je spor i ja plešem bez pomeranja tela, samo u glavi.
Šta još uopšte reći, uvek sam voleo osnovne stvari, a ova mala ploča ima reč "osnovno" u svojoj definiciji :)
Wobble je ovde okupio fantastičan tim sa samo jednom misijom - da očisti naš um od nepotrebnih misli. Ok, možda to i nije istina :) Ipak, evo, ja sedim ovde, prva pesma je skoro završila, a ja sam nezadrživo uvučen u vrtlog zvuka koji dopire iz mojih zvučnika. I kao kroz maglu, sećam se svoje poslednje nepotrebne misli : "Veoma, veoma dobro"....
Jednom, kad sam otkrio ovu ploču, pa recimo da je to bilo skroz novo iskustvo za mene. Iskreno sam uživao u Annetinom uzbudljivom svetu, i na kraju krajeva, još uvek to radim. Mada, reći da sam samo uživao i nije skroz tačno. Bio sam usisan u njen svet, Anet me je pojela za doručak :)
I koja je to vrsta muzike, pitate Vi? Ponekad je rok, ponekad je džez, ponekad je divlja, ponekad uzvišena. I u isto vreme je iznad svega toga što sam naveo. Jer, kao i svako drugo veliko delo, nadilazi žanr potpuno, uzdižući se iznad njega...
Uostalom, dobra muzika govori sama za sebe, a sve što Vi morate da uradite je da otvorite vaše cenjene uši :)
Ako dobro znam, Elisabeth Esselink, glavna sila iza imena "Solex", poseduje prodavnicu ploča. Takođe, ona ima veoma dobar muzički ukus. Treće, ovo je vreme elektronske muzike, vreme kopi/pejsta. I pod takvim okolnostima ona je snimila čudnu i meni veoma interesantnu, usuđujem se da kažem, rok ploču.
Naravno, to je rok novog milenijuma. Pitanje je samo, iz kojeg ste milenijuma Vi? :)
Sećam se, pre jedno desetak godina, bio sam u prodavnici ploča, naravno, tražeći dobru muziku. I tada, među ostalim CD-ima primetio sam omot albuma momka po imenu Mark Lanegan. Slika je bila crno - crvena, a on je imao nacrtane đavolje rogove. Kupio sam CD i otišao kući. I već od prve pesme bio sam fasciniran, kakve lude rok pesme, čoveče. Bio je to hard rok, da, ali i u isto vreme nešto mnogo više, potpuno slobodna muzika. Te godine slušao sam ovu ploču mnogo puta, polako upijajući začine koji su joj dali tako dobar ukus...
A onda, dve godine kasnije, otkrio sam jednu veoma smešnu stvar. Jedan od mojih omiljenih albuma uopšte nije album Marka Lanegana. To je projekat čoveka po imenu Josh Homme, vođe benda " Queens of the Stone Age ", a Lanegan, on je samo gost. Čak ni omot nije bio isti. Najverovatnije, u to vreme nije bilo originalnih izdanja u mojoj zemlji, samo piratskih kopija, možda neko nije uspeo da nađe originalnu sliku, i tako je đavolji Lanegan završio tamo da zagolica moju maštu :)
Eto kako mi je jedna čudna koincidencija otvorila vrata potpuno novog sveta, vrata iza kojih sam naišao na Mark Lanegana, Queens of The Stone Age, Desert Sessions, Eagles of Death Metal, Mondo Generator...
Što, priznaćete, uopšte nije loše :P