Ovaj album mračne atmosfere i urbanog ritma, prožet ponekim hitom, u vreme svog izdavanja, a i danas, zadovoljavao je moje muzičke kriterijume. A zašto je to tako, pošto mi upravo crkava kompjuter, moraćete da procenite sami :)
Brza hrana, brza moda, brzi filmovi, brz protok informacija, brzo sazrevanje, brzi kursevi, sve je danas brzo i prebrzo...A ipak, želite li da napravite predah, svojevrstan iskorak iz nametnutog nam pravila, pa, evo jedno od mogućih rešenja :)
Moćno, zavodljivo i nadasve sporo :)
Vojna mašinerija, pored svega negativnog, ponekad može imati i pozitivan odjek. Na primer, dolaskom američke vojske u Tajland, šezdesetih godina prošlog veka, izvršen je snažan uticaj na lokalne bendove, pomešali su se američki žanrovi kao rock, soul, jazz sa tradicionalnim tajlandskim luk thung stilom. A rezultat je vanvremenska muzika koja mene, danas, pedeset godina kasnije, čini veoma srećnim :)
Iako ne baš preterano okrenut ka džezu, neke od omiljenih mi ploča pripadaju baš ovom, uslovno rečeno, pravcu. Kako to? Odgovor leži u autorima samima, pojedinim muzičarima koji shvataju muziku kao nešto bez okvira. A Don Cherry, on je svakako jedan od njih....
Slušajte glasno :)
Sa Kejlom sam se prvi put susreo još davno..Sećam se, na kaseti sam imao, inače sjajan album "Church of Anthrax", saradnju sa Teri Rajlijem, i verujem da je to bio jedan od mojih prvih susreta sa drugačijom formom muzike, uopšte.. Divno doba, kada je moj muzički put bio usko povezan sa nekim zanimljivim, a sada dalekim ljudima. Nekako u isto vreme, do mene je stigao i ovaj album, kome sam se kasnije stalno vraćao, ugrađivao ga u svoju ličnost, uživajući u jednoj autentičnoj viziji ovog naizgled klasičnog zvuka.....
Kejl, autentični divljak :)